Piše:
Vlatko Mišković
(službeni prevoditelj reprezentaciji Japana na Svjetskom gimnastičkom kupu u Zagrebu 1982)
Japanci imaju tri pisma, dva normalna i jedno za poludit: ono ideogramsko, koje se sastoji od cca 50.000 znakova i kompletnog ga poznaju samo najveći specijalisti. Ti se znakovi zovu „kanjiji“ i opširan prikaz štreberi mogu pogledati na stranici Wikipedije.
Na našu stranicu o posebnostima Japana, zasad nismo uvrstili japansko pismo, no to bi svakako trenalo učiniti. Jer, pismo i jezik su doista posebnost ove zemlje, baš kao i judo, haiku poezija ili gejše.
No, vratimo se priči o japanskom pismu…
Recimo ukratko da najmlađi školarci svladavaju 1.000 znakova, novine ih koriste 2.136, a strancima se preporuča naučiti samo tri najvažnija ideograma: „izlaz“ (kad beznadno zalutaju u nekoj robnoj kući ili u podzemnoj željeznici), te znakove „muški“ i „ženski“ neophodne u odabiru odgovarajućeg WC-a. Dakle:
Izlaz (deguchi): 出口
Muški (dan): 男
Žensko (onna): 女
Napomena: Katkada se, kao u netom spomenutoj rečenici, čini da su stranci poput nekih grotesknih, smiješnih figura što zbunjeno lutaju Japanom, izgubljeni i nesigurni. Istini za volju, vrlo čestoje doista tako; pročitajte, uostalom odlomak “Njegovo veličanstvo, smiješni stranac” u članku “Japan – čarobna zemlja iznenađenja” ili još ponešto u članku “Tokyo, taj divni, dobroćudni monstrum“. Konačno, ako ćemo iskreno, autor ovog članka i sam je bezbroj puta bio takav “izgubljeni stranac” u ovoj predivnoj i istovremeno zagonetnoj zemlji.
Povijest: Kako je nastao prvi japanski pisani znak (ideogram)?
Legenda kaže da je šogun Takagawa jednom prilikom dugo lutao šumarkom kraj svoje rezidencije, praćen začuđenim pogledima vjernih samuraja. Zašto se ushodao, što traži, pitali su se… Odjednom se šogun iz grmlja javio ozarena lica:
– Našao sam odgovarajuće mjesto!
On je to, naravno, izgovorio na japanskom, a kako se „odgovarajuće mjesto“ na japanskom jeziku kaže BENJO (benđo), ovaj je termin ostao zabilježen do danas i još uvijek se koristi za „odgovarajuće mjesto“ – WC. Ili detaljnije, evo:
BEN (便) = odgovarajući, pogodan
JO (所) = mjesto
Odgovarajuće (pogodno) mjesto: BENJO (便所) = toalet, WC
Tvrdnja 1: Japanci su muški šovinisti!
Pobornici ravnopravnosti žena, srećom, uglavnom ne poznaju japanske ideograme. Inače bi već uložili službeni protest i tražili da se iz japanskog jezika izbaci riječ SHUJIN koja znači suprug“ (muž). Ideogram izgleda ovako: 主人,čita se SHUJIN, a čine ga znakovi:
SHU (主) koji znači gospodar, glavni, šef
JIN (人) čovjek.
Dakle, muž je u Japanu „čovjek-gospodar“. Navodno je Udruga B-A-B-E već poduzela prve korake za uklanjanje ovog ideograma iz japanske književne baštine.
Ali … pazi sad!
Borci za muška prava ukazuju na još jedan zanimljiv fenomen pojma shujin. Osim značenja gospodar i suprug, riječ shujin ima i treće značenje: ZATVORENIK. Piše se ovako: 囚人. Slikovito, nema što! Najprije je ideogram čovjeka (人) stavljen u okvir, a pored toga je još jedan čovjek, vjerojatno zatvorski čuvar.
Tvrdnja 2: Japanci nisu muški šovinisti!
Utjehu udrugama za ženska prava pruža ideogram BOKOKU (domovina, otadžbina). U nas Hrvata korijen ove riječi je „otac“, no u Japanaca je začudo posve drukčije. Naime, termin domovina (BOKOKU ili 母国) sastoji se iz dva ideograma:
BO (母) majka
KOKU (国) zemlja, domovina
Složenica bi se, dakle, u hrvatskoj obradi čitala „majkadžbina“!
Na kraju svega teško je definitivno zaključiti jesu li ili nisu Japanci muški šovinisti. Da su posebni (i muškarci i žene!) to je činjenica. Da su drukčiji od nas Zapadnjaka također je definitivno (uostalom, pročitajte o tome kakvi su zapravo Japanci, pa ćete se i sami uvjeriti). A što se muškog šovinizma tiče, autor ovih redaka, pazeći dobro da ga ne vidi i ne čuje neki opasni Japanac, rekao bi: “da, Japanci su muški šovinisti”.
Žena i muškarac ne čine ljubav
Svi mladi koji dolaze u Japan imaju izglede zaljubiti se, pa će prije ili kasnije morati naučiti onu najvažniju rečenicu „Volim te“. To se na japanskom kaže „Watashi wa anata ga suki desu“, a izgovara „Vataši va anata ga ski des“. Watashi znači ja, anata znači ti (u ovom slučaju „tebe“), dok slogovi „wa“ i „ga“ nemaju baš nikakvu bitnu funkciju osim da vas iznerviraju, jer ćete i nakon 5 godina učenja japanskog još uvijek brkati kad se piše „wa“, a kada „ga“. Ono „desu“ neću ni pokušati objasniti. Sreća je da će vas Japanac uvijek razumjeti, kako god okrenete ono wa i ga, a desu ne morate ni reći, ljubavna izjava bez toga ništa neće izgubiti na autentičnosti.
Svaki pravi štreber naučit će kako je ključna riječ ove izjave voljeti (SUKI) nastala zanimljivom kombinacijom spajanja ideograma:
女 = žena
子 = dijete
Dakle, kad se spoje žena i njezino dijete, tako složeni novi ideogram (好) znači voljeti. Očito, dakle, drevni su Japanci još davno uvidjeli da se ona prava ljubav ne može nikako simbolizirati spajanjem ideograma „žena“ i „muškarac“.
Usput rečeno, kad je u pitanju ljubav u japanskom podneblju, ljubiteljima horora svakako je savjet da pročitaju jednu od najbizarnijih (i najmonstruoznijih) istinitih ljubavnih priča Japana. Nasreću, kao iznimno rijedak slučaj u ovoj zemlji mirnih, discipliniranih i u suštini dobroćudnih ljudi. I što je najvažnije, u zemlji gotovo vez uličnog kriminaliteta čak i u urbanom “monstrumu” kakav je Tokyo.
Čovjek + drvo ne znači „majmun“, mada bi bilo logično
Mnogo ideograma i kombinacija u svojoj osnovi imaju ideogram koji znači: čovjek (人). Čak i nalikuje pojednostavljenom liku čovjeka, a izgovara se uglavnom kao HITO, JIN, NJIN ili NIN. Pogledajmo neke zanimljive kombinacije:
● Spojimo li ideogram 大 (koji znači velik) s ideogramom 人 (čovjek), dobijemo riječ 大人, koja ne znači veliki čovjek, nego odrasli, a izgovara se OTONA.
● Kad „odrasli čovjek“ još malo ostari, znači da je u svom životu „skupio već dosta godina“, zar ne? E, tako nekako razmišljaju i Japanci, pa se ideogram starac (年寄) sastoji iz dva znaka:
TOSHI (年) = godina
YORU (寄) = skupiti, nakupiti
Izgovara se TOSHIYORI, a označava upravo to: ljude koji su nakupili dosta godina…
● Spojimo li znakove čovjek (人) i drvo (木), novo značenje, kako ste možda pomislili, nije „drveni čovjek“, niti „Pinokio“. Nije ni „čovjek na drvetu“, niti „majmun“, mada ima logike… Za odgonetnuti ovu složenicu treba samo zamisliti čovjeka kako leži u hladovini pod drvetom i rješenje se nameće se samo po sebi: izgovara se YASUMI, piše 休, a znači odmor.
Ideogrami o snažnim ljudima (i konjima)
● Jedna od najstarijih složenih riječi u japanskoj povijesti izgleda ovako: 人力車. Značenja svake od sličica su:
JIN (人) = čovjek
RIKI (力) = snaga
SHA (車) = vozilo
Ovako složena riječ izgovara se JINRIKISHA, a označava tradicionalno prijevozno sredstvo drevnog Japana: rikšu.
● Ogromni sumo-borci simboli su snage. Premda ne služe za vuču rikši, u japanskom jeziku za sumo borca koristi se termin RIKISHI, koji se sastoji iz dva ideograma:
RIKI (力) = snaga
SHI (士) = osoba
● Kad već spomenusmo rikšu, to osebujno vozilo na „ljudsku snagu“, spomenimo još jedno prijevozno sredstvo: BASHA (馬車) čiji ideogram čine dva znaka:
BA (馬) = konj
SHA (車) = vozilo
Nova riječ naravno nije „konjsko vozilo“, nego: kočija.
Ja sam stranac
Jedna od prvih rečenica svakog početničkog tečaja japanskog jezika glasi: WATASHI WA GAIJIN DESU. Izgovara se „vataši va gaiđin des“, a znači jednostavno: Ja sam stranac. Evo kako su nastali ideogrami za riječi „stranac“ i „strana zemlja“ (inozemstvo).
● Riječ stranac (GAIJIN) piše se 外人 i sastavljena je iz dva ideograma
GAI (外) = vanjski
JIN (人) = čovjek
● Riječ strana zemlja (GAIKOKU) piše se 外国 i sastavljena je iz ideograma:
GAI (外) = vanjski
KOKU (国) = zemlja
Nova riječ: vanjska zemlja, GAIKOKU (外国) = inozemstvo, strana zemlja (zemlje)
Za štrebere koji žele još . . .
Evo pregleda još nekih često korištenih japanskih termina i ideograma od kojih su sastavljeni.
● Ideogram KI (木) koji znači drvo napisan dvaput (林) ne znači „dva drveta“, nego daje novu riječ: HAYASHI (šumarak). A nacrtamo li tri drveta zajedno (森) dobijemo termin za „malo veći šumarak“, točnije, riječ MORI (šuma).
● Najstariji tokijski aerodrom zove se HANEDA, a taj se termin sastoji iz ideograma:
HANE (羽) = krila
DA (田) = polje
HANEDA, dakle, znači nešto kao krilato polje ili polje krila.
● Spojimo li ideograme GE (下) koji znači donji i SUI (水) = voda, novi ideogram (下水) ne znači „donja voda“, niti „ponornica“, nego: GESUI = kanalizacija
● Jedna od maštovitijih kombinacije ideograma je složenica termina HANGO (ironija). Piše se反語, a čine je znakovi (riječi):
HAN (反) = suprotno, protiv, protu…
GO (語) = govor
● Već ranije gore spomenuti ideogrami MOKU (木) = drvo, te BA (馬) = konj, sastavnice su riječi MOKUBA (木馬) koja se odnosi na čak četiri pojma: 1. drveni konj, 2. dječji drveni konj za njihanje, 3. konj s hvataljkama i 4. Trojanski konj.
Naš gimnastičar Filip Ude je, recimo: MOKUBA NO MEIJIN (meiđin), specijalist za konja s hvataljkama.
● U članku Japanski za lingviste: riječi koje su u japanski došle iz hrvatskog već je spomenuta zanimljiva kombinacija ideograma:
KA (火) = vatra
SAN, ZAN (山) = brdo
Nova riječ je KAZAN (火山), a značenje: vulkan.
● Jedan od najstarije poznatih japanskih termina u nas je riječ SUKIYAKI, koja označava tradicionalno japansko jelo. U ovom prikazu zanima nas samo drugi dio ove riječi, ideogram: YAKI (焼), koji znači ispeći (pečen). Dodamo li mu ideogram BA (場) = mjesto, novi ideogram je: YAKIBA (焼場) = krematorij (dakle, “mjesto gdje se peče”, ma kako nam to zvučalo).
PRIČE (ČLANCI) O JAPANSKOM JEZIKU
Želite li pročitati više o zanimljivostima i “bespućima” japanskog jezika, evo…
● PRIČE (ČLANCI) O JAPANSKOM JEZIKU
Mail adresa za opaske, kritike i pohvale: japanline.hr@gmail.com