Haiku poezija – savršenstvo minijature

Piše: Vlatko Mišković

Svoj miris pruža
onome tko je slomi
Grana u cvatu

Ova haiku pjesma može vam dočarati sve odlike ove vrste poezije. Kratka, jednostavna, a opet toliko duboka u svojoj simbolici i porukama koje šalje. Pojednostavljeno rečeno, da ne ulazimo u literarne i teorijske ekspresionističke dubine, mogli bismo reći: Niti je grana baš grana, niti pruža miris… sve to može biti tek  simbolika koju svatko može tumačiti na svoj način. I u tome je veličina haiku poezije.
Ovoj osobitosti haikua apsolutno pogoduje i duh japanskog jezika i izričaja čija je suština u tome da izravno prezentiranje činjenica niti je u duhu jezika i tradicije, niti je, gledano sa stajališta nama često potpuno neshvatljivog fenomena japanskog bontona u pravilu – pristojno. Uvijek je bolje – prema drevnoj tradiciji japanskog jezika i pisma – dio onoga o čemu govorimo ostaviti nedorečenim i prepustiti sugovorniku da sam  protumači značenje naših riječi onako kao on sam želi.

Postoji i zanimljiva anegdota vezana upravo uz haiku pjesmu o slomljenoj grani. Kiyoko Uda, dugogodišnja predsjednica Modern Japanese Haiku Association, na jednom je susretu s američkim novinarima ispričala je ovu tužnu priču iz svog djetinjstva:
„Nikada neću zaboraviti prizor kojeg sam vidjela u jednom parku na putu u školu; jedan je čovjek, ne znam iz kojeg razloga, tukao svoga psa. A taj jadni pas, ne samo da ga pri tom nije pokušavao ugristi, niti je lajao, niti je bilo čime pokazivao bijes … ne, on je gledao čovjeka, svoga gospodara, krupnim tamnim očima, gledao ga tužno, ali pogledom punim ljubavi i vjernosti. Taj pas pružao mu je svoju ljubav čak i u trenucima kad je dobivao batine… I svaki puta kad se sjetim toga prizora iz parka, padne mi na pamet haiku o grani koja svoj miris pruža onome tko je slomi…“

Haiku poezija smatra se najkraćim oblikom poezije na svijetu. Neiscrpno vrelo inspiracije haiku pjesnika oduvijek je bila priroda u svim njezinim pojavnim oblicima, od najsitnijih do najsnažnijih, od jedva primjetnih do sveprisutnih, kao i vječni odnos čovjeka s prirodom. Haiku je također duboko prožet zenom i njegovo potpuno razumijevanje pretpostavlja i poznavanje zena. Ali, čak i da ništa ne znate o zenu, u haiku pjesmama možete uživati, jer one su, kako je svojedobno rekla Nobuko Katsura, jedna od najpoznatijih japanskih haiku pjesnikinja „…jednostavne kao što je jednostavna i sama veza čovjeka i prirode, beskrajne u svojoj simbolici kao što je beskrajna filozofija života, nježna poput latice cvijeta i snažna poput planinske oluje, a u svakom svom detalju uvijek neizmjerno topla i duboko istinita“.
Za razliku od kićenog zapadnjačkog pjesništva, kojim se pjesme natrpavaju obiljem fraza, izričaja, figura i još koječega … pa se u tom obilju ekspresije, kako reče jedan teoretičar, katkada ne vidi suština … japanski pjesnik koristi minimalan broj riječi složenih u najjednostavniju moguću kratku pjesmu u kojoj svatko može naći odraz svoga života.
Još je jedna bitna odlika haiku poezije, jedinstvena u svijetu i povijesti pjesništva: ona je svojina svih slojeva Japanaca, od vrhunskih intelektualaca, do radnika na skelama i poljoprivrednika u najzabačenijim ruralnim dijelovima zemlje, od sveučilišnih profesora do naoko grubih i surovih suvremenih “samuraja” poput judaša ili karataša. Ljudi iz svih slojeva društva ne samo da vole i čitaju haiku, nego i sami stvaraju haiku pjesme. To je jedna, ali ne i jedina, posebnost Japanaca kao nacije, po kojoj se uvelike razlikuju od većine stanovnika ostalih zemalja Globusa. “Tek nakon što 10 godina živimo među njima ” – slikovito je rekao jedan japanolog – “i tek kad tada shvatimo da ih uopće ne poznajemo … e, to je trenutak kad zapravo počinjemo shvaćati kakvi Japanci doista jesu.”

Matsuo Basho: pjesnik – samuraj
Najpoznatiji japanski haiku pjesnik i ujedno jedna od najosebujnijih figura japanske povijesti, nesumnjivo je pjesnik-samuraj Matsuo Basho, čije pjesme su obilježile ne samo njegovu epohu, nego i cjelokupnu povijest haikua. Evo nekoliko njegovih pjesama:

Staza dragih uspomena
i umorne noge
Da li me to zove starost?

Početak umjetnosti:
pjesma uz sadnju riže
iz unutrašnjosti zemlje.

U jutarnjoj rosi
prljava, no svježa
blatna dinja.

Šalica čaja
u promrzlim prstima
Treba li više za sreću?

Topla ljetna kiša
i bistri potok
kroz moje sandale

Sunce nad snijegom
i moja sjena
smrznuta u sedlu

Najveći hrvatski autoritet na planu poznavanja ove vrste pjesništva i japanske kulture općenito je nesumnjivo prof. dr. Vladimir Devide i svakako bismo svim ljubiteljima haiku poezije, kao i onima koji će to sigurno postati, preporučili njegovu knjigu „Japanska haiku poezija i njen kulturnopovijesni okvir“ (izdanje Zagrebačka naklada, Zagreb 2003).

Korisni linkovi:
● Opsežna i izvanredno dokumentirana prezentacija haiku poezije: ENGLESKA WIKIPEDIA
● Vrlo stručan prikaz hrvatskog haiku pjesništva Đurđe Vukelić Rožić pogledajte na stranici: HAIKU U KRVATSKOJ
● Pregled najvećih japanskih i hrvatskih haiku pjesnika.
● Kratku prezentaciju triju vrsti japanskog pjesništva (haiku, senry, waka) pročitajte na stranici HAIKU LATICE
● Za one koji žele sami pisati haiku pjesme, evo nekoliko osnovnih pravila na zanimljivoj web stranici MAGICUS.INFO
● Izbor haiku pjesama japanskih pjesnika i pjesnikinja: MALA HAIKU ANTOLOGIJA

Mail adresa za opaske, kritike i pohvale: japanline.hr@gmail.com