.
.
ŠTO JE DRAGOCJENIJE: OPRAŠTANJE ILI PROSTITUTKA?
Jedan od najvećih problema svakome tko se latio učenja japanskog jezika vjerojatno je obilje homonima (riječi jednakog izgovora, ali različitog značenja). Dok su kod nas, pa i u većini kod nas poznatih i popularnih jezika homonimi iznimke, u japanskom gotovo da su pravilo.Do kakvih sve to situacija može dovesti, pročitajte u ovom zanimljivom članku.
(Kompletan članak)
.
O
RELAXING MUSIC
Autor ovog sitea, Vlatko Mišković, završio je tečaj komponiranja elektroničke glazbe na poznatom Tokyo Shobi College of Music, a danas sklada prigodnu glazbu prije svega za programe i opuštajuće seanse zagrebačkog Medical Yoga Centra, te video predavanja i prezentacije svoga sina, Darija, ali i za druge naručitelje, uglavnom fitness centre, salone za opuštanje i ugostiteljske objekte.
Poslušati dio ovog glazbenog opusa možete OVDJE.
KAKO JE PRAVILNO REĆI: JUDO, ĐUDO ILI DŽUDO?
Desetljećima već na prostoru bivše Jugoslavije vlada neujednačenost termina, a jezikoslovci su svemu dodali svoje tumačenje koje s poviješću dolaska ovog sporta u naše krajeve, a čini se niti sa zdravom logikom nema baš nikakve veze. Pročitajte naše stajalište, razmislite, pa odlučite sami… (kompletan članak)
O
JAPANSKI HUMOR – FENOMEN KOJEG NE RAZUMIJEMO
Mnogi stranci skloni su brzopleto, nakon samo nekoliko dana provedenih u Japanu, zaključiti kako Japanci zapravo uopće nemaju smisla za humor.
Pa uglavnom tvrde:
– Japanci se najčešće smiju bez razloga
– Japanci uopće nemaju smisla za humor
– Japanci svojim smiješkom zapravo vrijeđaju sugovornika
Gdje je istina? (Kompletan članak)
HAIKU POEZIJA – SAVRŠENSTVO MINIJATURE
Haiku poezija smatra se najkraćim oblikom poezije na svijetu. Za razliku od kićenog zapadnjačkog pjesništva, u kojem se pjesme natrpavaju obiljem fraza, brojnih poetskih izričaja, figura i još koječega … pa se u tom obilju ekspresije, kako reče jedan teoretičar, katkada ne vidi suština … japanski pjesnik koristi minimalan broj riječi složenih u najjednostavniju moguću kratku pjesmu u kojoj svatko može naći odraz svoga života. (Kompletan članak)
JAPANSKI BONTON
„Tokoro kawareba, shina kawaru“ japanska je inačica naše poslovice „Druga zemlja, drugi običaji“ (U doslovnom prijevodu „Ako se razlikuju mjesta, razlikuju se i običaji“). Kad je Japan u pitanju, doista postoje mnogi suvremeni važeći običaji, posebno oni iz „dnevnog bontona“, koji su jedinstveni u svijetu, a koje je dobro poznavati kako pred Japancima ne biste ispali totalno neodgojeni, pa čak i uvrijedili svoje domaćine. Primjerice, u svaku kadu na svijetu možete sjesti, uživati u toploj vodi, pa se lijepo nasapunati i oprati. U Japanu biste, međutim, jako uvrijedili svog domaćina kad biste se u njegovoj kadi tako ponašali?! Nadalje, važno je znati kako dati i primiti poklon, što pri tome reći i kako se ponašati itd…itd … (Kompletan članak)
HACHIKO, PAS ZA KOJIM JE JAPAN PLAKAO…
Mnogo je na svijetu predivnih priča o psima, njihovoj ljubavi beskrajnoj vjernosti prema čovjeku. Jedna od takvih je i istinita japanska storija o psu imenom Hachiko, koja je svojedobno doslovce rasplakala Japance, a kasnije nadahnula mnoge umjetnike, pisce i filmske velikane da ovog predivnog psa pasmine akita-inu ovjekovječe u svojim djelima. Hachiko je doista bio jedinstven primjer ljubavi i vjernosti, a priča o njemu jedna je od najtužnijih koja je ikad ispričana o jednom psu. (Kompletna priča)
ISTINITA KRIMI-PRIČA: ZLATNA UKOSNICA
Ovu je priču novinara Isamu Satoa objavio tokijski časopis „Japanalysis“ u ljeto 1986. godine, ne odajući, naravno, pravi identitet glavnih aktera niti policijski izvor podataka. Nevjerojatna je to priča o kidnapiranju 16-godišnje djevojke, s neočekivanim završetkom… Bilo je japanskih medija koji su pokušavali otkriti tko su zapravo bili glavni akteri, no sve je ipak ostala tajna. (Kompletna priča)