Japanski za početnike: „Gdje mi je krava?“

Piše:
Vlatko Mišković
(prevoditelj reprezentaciji Japana na Svjetskom gimnastičkom kupu u Zagrebu 1982)

UVOD U VJEŽBU 1
Svi ozbiljni tečajevi stranih jezika imaju tri zajedničke karakteristike: stručni su, sistematični i dosadni.
Svi počinju ozbiljnim kolokvijalnim rečenicama tipa:
– Ja se zovem Pero
– Ja sam student
– Ja učim japanski
A gdje su tu, pitam ja vas, primjeri i rečenice iz svakodnevnih životnih situacija koje vam se mogu dogoditi? Što ako vam, recimo, pobjegne krava koju kao kućnog ljubimca držite u dnevnoj sobi?
Izjurite za njom na ulicu i naletite na Japanca.
E sad… Ako ste početnik u nekom ozbiljnom tečaju japanskog, nemate pojma kako ga pitati nije li možda vidio vašu kravu. Umjesto toga, možete mu reći samo ono što ste naučili na tečaju:
– Dobar dan, ja se zovem Pero, kako se vi zovete?
I premda vam je svaka sekunda dragocjena, stvari će se dalje odvijati prilično sporo. Japanac će najprije najvjerojatnije pasti u nesvijest od iznenađenja što netko tako tečno govori njegov jezik, a kad dođe k sebi duboko će se i s poštovanjem nakloniti, pa garantirano reći najprije ovo:
Oh… Nihongo jozu desu neee…!!! (Vaš je japanski odličan, zar ne)
To je uobičajena fraza kojom će vaš japanski, makar progovorili i samo jednu jedinu riječ, oduševljeno pohvaliti svaki pristojni Japanac (uostalom pojam „nepristojni Japanac“ i ne postoji).
I dok vaša krava već trči negdje po susjednom kvartu, Japanac će se najprije predstaviti do boga kompliciranom frazom, koju vam samo japanolozi mogu do kraja prevesti:
Watashi wa Kobayashi to moshimasu. Hajimemashite, dozo yoroshiku o-negai itashimasu.
Vi pola od toga ne razumijete, japanologa ni jednog nema u blizini, pa želite odmah pitali za kravu, no na tečaju nitko nije predvidio situaciju u kojoj će vam tako hitno trebati riječ „krava“.
I tako, ode krava.
E vidite, naš tečaj japanskog jezika, predviđajući ovakve situacije s kravom, koje se uostalom često događaju, odmah vas na početku (pogledajte malo niže u tekstu!) uči kako se kaže „Gdje je krava?“
I ne samo krava; može vam pobjeći i supruga, pas ljubimac, mačka, tigar, punica, zmija, prase … (ovisno o tome što držite u kući) … za sve ćete uskoro biti spremni.
Toliko umjesto uvoda.

ISTA RIJEČ ZNAČI „BIK“, ALI I „CARSKI UČITELJ“
Nažalost, kao i mnogo toga u japanskom jeziku, ni to s kravom nije uvijek jednostavno.
Općeniti termin za kravu, bika, vola ili tele je USHI što u prijevodu znači govedo. A detaljnije izvedenice su:
O-USHI = bik (u doslovnom prijevodu: velika krava, mada o-ushi na japanskom znači i carski učitelj)
ME-USHI = krava (žensko govedo)
KO-USHI = tele (dijete-krava, mada se jednakim terminom naziva i mladi uglednik, pa čak i Konfucije!?)
Kao što ste iz gornja dva primjera mogli vidjeti, u japanskom jeziku mnogo je homonima, tj. riječi različitog značenja koje se jednako izgovaraju. I dok su u većini jezika koje učimo (engleskom, njemačkom… pa i hrvatskom) homonimi iznimke, u japanskom su – na užas svih koji uče japanski – pravilo.
Više o tome pročitajte OVDJE!

GDJE JE KRAVA?
Onima koji što prije žele saznati kako pronaći onu kravu s početka članka ili se izgube u planini, Tokiju, podzemnoj željeznici ili robnoj kući, preporučamo da odmah nauče kako se na japanskom pita Gdje je . . .?. U Japanu ćete, naime, garantirano prije ili kasnije nešto tražiti; svoj hotel, torbu, taxi, suprugu…
Spasonosna fraza glasi: XXX . . .WA DOKO DESU KA? . . . pri čemu umjesto XXX ubacite naziv onoga što tražite. Koristeći imenice iz ove vježbe, evo primjera:
FUJI-SAN WA DOKO DESU KA = Gdje je planina Fuji?
ME-USHI WA DOKO DESU KA = Gdje je krava?
INU WA DOKO DESU KA = Gdje je pas?

 

DA LI PLANINU FUJI OSLOVLJAVAMO SA „GOSPODIN FUJI“?
Japansku se svetu planinu Fuji koriste uglavnom dva naziva: Fujiyama ili Fuji-San.
Površni poznavatelji Japana odmah će se prisjetiti da prilikom oslovljavanja nekog Japanca uz njegovo ime obvezno dodajemo sufiks „San“ (gospodin, gospođa), pa tako kažemo, primjerice, Inoda-San, Sakuma-San, Kondo-San … itd… Pa se odmah nameće i misao kako Japanci, vjerojatno iz velikog poštovanja, planinu Fuji oslovljavaju sa „Gospodin Fuji“.
No, nije tako.
Naime, Fujiyama se japanskim pismom piše ovako: 富士山. Prva dva ideograma čitaju se kao FUJI, a treći (), znači planina, brdo. Sam ideogram doista i podsjeća na brdo što je slučaj s mnogim japanskim ideogramima, na veliku radost studenata japanologije. Nažalost, puno je ideograma kod kojih to nije tako. Recimo, ideogram za nos (), složit ćete se, ni malo ne nalikuje nosu!?
Znak (brdo) izgovara se uglavnom na dva načina:
YAMA
– SAN
… pa slijedom toga Svetu planinu Japanci zovu FUJI-YAMA ili FUJI-SAN.
I u običnom se govoru za brdo se koriste oba termina, YAMA i SAN. Primjerice, planinarenje je YAMA-NOBORI (nobori = penjanje), a planinarska kućica je YAMA-GOYA. Pa, ako zalutate negdje u bespuću japanskih planina, a spušta se noć, prvog Japanca kojeg sretnete samo pitajte „YAMA-GOYA WA, DOKO DESU KA“ što znači Gdje je planinarska kućica? i stvar riješena, osim ako je i dotični zalutao.
Terminom GOYA, inače, Japanci nazivaju svakojake kućice, recimo:
BUTA-GOYA = svinjac (BUTA, svinja)
USHI-GOYAštala (USHI, krava)
INU-GOYA = pseća kućica (INU, pas).
Riječ INU će mnoge psoljupce odmah podsjetiti na kod nas sve popularniju japansku pasminu SHIBA-INU, pri čemu je INU pas“, a SHIBA posebna vrsta crvenkastog grma, koja asocira na boju ove vrste pasa (premda mnogi kinolozi tvrde da etimologija ovog termina nije do kraja istražena).
Inače, jedan je primjerak ove vrste pasa postao zvijezda YouTubea s nekoliko milijuna pregleda već prvih dana po objavljivanju. Riječ je, naime, o psu Beniju koji govori Japanski !!! Točnije, nije baš da “govori”, ali sasvim razgovjetno izgovara dvije riječi: taberu (jesti) i hambagu (hamburger). Njemu dosta, rekli bismo. (Pogledajte taj nevjerojatni video)

GDJE JE ŽENA?
Ako vam se, nedajbože, u Japanu izgubila žena, koja je, da stvar bude gora, sobom ponijela i kreditnu karticu, hitno je treba naći prije nego je dospjela do prvih trgovina na Ginzi.
Ali . . . kako se na japanskom kaže žena . . . supruga . . .?
Kao da su vam Japanci namjerno željeli otežati ovu situaciju, jer su kroz povijest dugu 12.000 godina skovali brojne termine koji znače isto: supruga. Primjerice: oksan, tsuma, kanai, nyobo, saikun, kami-san itd… I ne bi bio nikakav problem kad bi bilo potpuno svejedno koji termin ćete upotrijebiti.
Ali, ne!!!
Točno se zna kada i kako nazvati svoju ženu, a kako, recimo, suprugu svoga direktora. Pa, nedajbože, da za gospođu direktoricu upotrijebite termin tsuma ili kanai kojima je uobičajeno nazivati vlastitu ženu! Bilo bi to kao da ga pitate, primjerice:
– A gdje vam je, direktore, ona vaša stara?
Suprugu prijatelja, direktora ili bilo koga (osim vas), naziva se Okusan (izgovor: oksan)

POSEBAN DODATAK: Dvije bitne fraze kod upoznavanja:
1.
WATASHI WA PERO TO MOSHIMASU (ja se zovem Pero ili mene zovu Pero)
2.
HAJIMEMASHITE, DOZO YOROSHIKU O-NEGAI ITASHIMASU
Ovu frazu je zapravo nemoguće ukratko objasniti, a još manje jednostavno prevesti…
Ali …
Ako prilikom upoznavanja Japancu kažete najprije ono Watashi wa Pero to moshimasu, a zatim još i Hajimemashite, dozo yoroshiku o-negai itashimasu, dotični garantirano istog trenutka pada u nesvijest od ugodnog iznenađenja, a zatim se budi s uvjerenjem da pred sobom ima doktora japanologije s Kembridgea ili Sorbone!!!