Piše: Vlatko Mišković
Svoj miris pruža
onome tko je slomi
Grana u cvatu
Ova haiku pjesma može vam dočarati sve odlike ove vrste poezije. Kratka, jednostavna, a opet toliko duboka u svojoj simbolici i porukama koje šalje. Pojednostavljeno rečeno, da ne ulazimo u literarne i teorijske ekspresionističke dubine, mogli bismo reći: Niti je grana baš grana, niti pruža miris… sve to može biti tek simbolika koju svatko može tumačiti na svoj način. I u tome je veličina haiku poezije.
Ovoj osobitosti haikua apsolutno pogoduje i duh japanskog jezika i izričaja čija je suština u tome da izravno prezentiranje činjenica niti je u duhu jezika i tradicije, niti je, gledano sa stajališta nama često potpuno neshvatljivog fenomena japanskog bontona u pravilu – pristojno. Uvijek je bolje – prema drevnoj tradiciji japanskog jezika i pisma – dio onoga o čemu govorimo ostaviti nedorečenim i prepustiti sugovorniku da sam protumači značenje naših riječi onako kao on sam želi.
Postoji i zanimljiva anegdota vezana upravo uz haiku pjesmu o slomljenoj grani. Kiyoko Uda, dugogodišnja predsjednica Modern Japanese Haiku Association, na jednom je susretu s američkim novinarima ispričala je ovu tužnu priču iz svog djetinjstva:
„Nikada neću zaboraviti prizor kojeg sam vidjela u jednom parku na putu u školu; jedan je čovjek, ne znam iz kojeg razloga, tukao svoga psa. A taj jadni pas, ne samo da ga pri tom nije pokušavao ugristi, niti je lajao, niti je bilo čime pokazivao bijes … ne, on je gledao čovjeka, svoga gospodara, krupnim tamnim očima, gledao ga tužno, ali pogledom punim ljubavi i vjernosti. Taj pas pružao mu je svoju ljubav čak i u trenucima kad je dobivao batine… I svaki puta kad se sjetim toga prizora iz parka, padne mi na pamet haiku o grani koja svoj miris pruža onome tko je slomi…“
Haiku poezija smatra se najkraćim oblikom poezije na svijetu. Neiscrpno vrelo inspiracije haiku pjesnika oduvijek je bila priroda u svim njezinim pojavnim oblicima, od najsitnijih do najsnažnijih, od jedva primjetnih do sveprisutnih, kao i vječni odnos čovjeka s prirodom. Haiku je također duboko prožet zenom i njegovo potpuno razumijevanje pretpostavlja i poznavanje zena. Ali, čak i da ništa ne znate o zenu, u haiku pjesmama možete uživati, jer one su, kako je svojedobno rekla Nobuko Katsura, jedna od najpoznatijih japanskih haiku pjesnikinja „…jednostavne kao što je jednostavna i sama veza čovjeka i prirode, beskrajne u svojoj simbolici kao što je beskrajna filozofija života, nježna poput latice cvijeta i snažna poput planinske oluje, a u svakom svom detalju uvijek neizmjerno topla i duboko istinita“.
Za razliku od kićenog zapadnjačkog pjesništva, kojim se pjesme natrpavaju obiljem fraza, izričaja, figura i još koječega … pa se u tom obilju ekspresije, kako reče jedan teoretičar, katkada ne vidi suština … japanski pjesnik koristi minimalan broj riječi složenih u najjednostavniju moguću kratku pjesmu u kojoj svatko može naći odraz svoga života.
Još je jedna bitna odlika haiku poezije, jedinstvena u svijetu i povijesti pjesništva: ona je svojina svih slojeva Japanaca, od vrhunskih intelektualaca, do radnika na skelama i poljoprivrednika u najzabačenijim ruralnim dijelovima zemlje, od sveučilišnih profesora do naoko grubih i surovih suvremenih “samuraja” poput judaša ili karataša. Ljudi iz svih slojeva društva ne samo da vole i čitaju haiku, nego i sami stvaraju haiku pjesme. To je jedna, ali ne i jedina, posebnost Japanaca kao nacije, po kojoj se uvelike razlikuju od većine stanovnika ostalih zemalja Globusa. “Tek nakon što 10 godina živimo među njima ” – slikovito je rekao jedan japanolog – “i tek kad tada shvatimo da ih uopće ne poznajemo … e, to je trenutak kad zapravo počinjemo shvaćati kakvi Japanci doista jesu.”
Matsuo Basho: pjesnik – samuraj
Najpoznatiji japanski haiku pjesnik i ujedno jedna od najosebujnijih figura japanske povijesti, nesumnjivo je pjesnik-samuraj Matsuo Basho, čije pjesme su obilježile ne samo njegovu epohu, nego i cjelokupnu povijest haikua. Evo nekoliko njegovih pjesama:
Staza dragih uspomena
i umorne noge
Da li me to zove starost?
Početak umjetnosti:
pjesma uz sadnju riže
iz unutrašnjosti zemlje.
U jutarnjoj rosi
prljava, no svježa
blatna dinja.
Šalica čaja
u promrzlim prstima
Treba li više za sreću?
Topla ljetna kiša
i bistri potok
kroz moje sandale
Sunce nad snijegom
i moja sjena
smrznuta u sedlu
U starosti
i trešnjin cvijet
izgleda tužan.
U ljetnom grmlju
i žuna će poštivati
tu pustinjačku kolibu.
Vrapčiću u krošnjama,
posudi svoj cvrkut
meni tužnom.
Tako strog
Zvuk tuče
Po šeširu od bambusa.
Na izmaku je noć.
radujem se jesenjem svitanju
Još nisam umro.
Nježnim lišćem
suze bih vaših očiju
želio isprati.
Prolazi godina.
Još uvijek isti šešir
i iste slamnate sandale.
Bolestan sam na putu.
Moji snovi lebde
pustim poljima.
Hladnija od snijega
na sijedoj kosi
zimska mjesečina.
Jesenje veče.
I moja tiha sreća.
U samoći.
Kišni dan
Daleko od grada
mala koliba među breskvama.
Budi spreman umrijeti
uče me
trešnjini cvjetovi.
Ulje je smrznuto,
vatra gotovo ugašena.
Kakvo buđenje!
Mali pužu,
popni se barem jednom
na brdo Fuji!
Cvijeće vene
dok polako starim
gledajući kišu.
Mala koliba.
Ničeg u njoj.
U njoj je sve.
Zabrinuto gleda
mačak u nebo.
Ugrizla ga supruga.
U ovoj zimskoj noći
hladna je postelja
jedino što imam.
Pedeset godina proveli smo skupa.
Reci mi,
da li su ti bile drage?
Među ostacima moje izgorjele kolibe
bezbrižno vire
cvjetovi ljubičice.
Prvo se javlja kukavica…
a onda gavran.
Dolazi jutro.
Kako bih rado ponio
u svojoj lepezi
malo vjetra s planine.
Smiraj života.
Nad zelenim proplancima
umire moj san.
Kraj je još jedne godine.
I dalje imam šešir i sandale
putnika.
Najveći hrvatski autoritet na planu poznavanja ove vrste pjesništva i japanske kulture općenito je nesumnjivo prof. dr. Vladimir Devide i svakako bismo svim ljubiteljima haiku poezije, kao i onima koji će to sigurno postati, preporučili njegovu knjigu „Japanska haiku poezija i njen kulturnopovijesni okvir“ (izdanje Zagrebačka naklada, Zagreb 2003).
Korisni linkovi:
● Opsežna i izvanredno dokumentirana prezentacija haiku poezije: ENGLESKA WIKIPEDIA
● Vrlo stručan prikaz hrvatskog haiku pjesništva Đurđe Vukelić Rožić pogledajte na stranici: HAIKU U KRVATSKOJ
● Pregled najvećih japanskih i hrvatskih haiku pjesnika.
● Kratku prezentaciju triju vrsti japanskog pjesništva (haiku, senry, waka) pročitajte na stranici HAIKU LATICE
● Za one koji žele sami pisati haiku pjesme, evo nekoliko osnovnih pravila na zanimljivoj web stranici MAGICUS.INFO
● Izbor haiku pjesama japanskih pjesnika i pjesnikinja: MALA HAIKU ANTOLOGIJA
Mail adresa za opaske, kritike i pohvale: japanline.hr@gmail.com