Tradicija samurajskog mačevanja, te poznata sablja (katana), iako su još davno izgubili svoju nekadašnju blistavu povijesnu ulogu, danas su još uvijek živi dio japanskog duha i japanskog sporta. Tradicija je to koju čuva kendo sport, borba bambusovim štapovima, kao jedan od najpopularnijih japanskih sportova koji u novije vrijeme sve više prodire na Zapad.
DUH SAMURAJSKOG VREMENA
„Mač je duša samuraja“ drevna je japanska izreka koja je, baš kao i duh davnih ratnika, nadživjela stoljeća. A taj je mač (ili sablja zvana „katana“ da se preciznije izrazimo) nadživio je samurajsko vrijeme i – u nešto modificiranom obliku bambusovog štapa – zakoračio u epohu elektronike i čipova. I ma koliko su danas Japanci ludi za modernim sportovima (bejzbolom ponajviše, ali tu su i umjetničko klizanje, odbojka itd), ma koliko obožavaju sumo borbe ili spektakle kečera, jedan od sportova kojeg neizmjerno vole svakako je kendo. Sport je to ili vještina koja na najbolji način čuva tradiciju katane, „duše samuraja“.
OSAM VITALNIH TOČAKA
Kendo je jedan od načina da ojačate svoje tijelo i svoj duh, reći će poklonici ovog sporta. Suvremeno sportski aspekt ove vještine modificirani je oblik tradicionalnog mačevanja katanama u kojem se pobjeđuje pogađanjem neke od osam vitalnih točaka, na tijelu protivnika. Za razliku od evropskih disciplina mačevanja, kod kojih se zadaju ubodi ili (kod sablje) rezovi s ciljem »izazivanja krvarenja‹, kendo udarci bambusovim štapom (shinaijem) u suštini’ su nekadašnji zamasi katane usredotočeni da se jednim pokretom ubije ili teško osakati protivnika. Osam ključnih vitalnih točaka, koje se napada kendo udarcima, mjesta su na tijelu koja je u ono samurajsko vrijeme katana zasijecala vrlo duboko ili ih naprosto presijecala. Te točke su: na glavi iznad ušiju s desne i lijeve strane, točka (tzv. »men«) nasred glave, nešto ispred tjemena, dvije točke na slabinama (lijeva i desna), sredine podlaktica i naravno – grkljan. Ustvari, grkljan je jedino mjesto na tijelu koje se ne napada zasijecanjem, nego ubodom i napad na grkljan ujedno je jedini ubod u kendou. U sportskoj borbi, koja se vodi pred ukupno četiri suca (uz još dva linijska) pobjeda se postiže pogađanjem samo navedenih točaka. Udarac u bilo koji drugi dio tijela ne donosi ništa. Osam ključnih vitalnih točaka, razumije se, nije odabrano slučajno; radi se o mjestima na kojima je katana mogla probiti stari samurajski oklop i onesposobiti ili ubiti protivnika.
Osim pravila bodovanja, u kendo sportu postoje i vrlo precizna (i stroga) pravila ceremonijala pozdravljanja prije i nakon borbe čemu se u svim klubovima polaže velika važnost, baš kao i nizu etičkih principa treninga. Time se čuva tradicija i duh kendoa.
POVIJEST JAPANA, POVIJEST JE MAČA
A evo što o suštini kendoa kao nerazdvojnom dijelu japanske povijesti i tradicije u svojoj knjizi »Bushido, kodeks samuraja« piše japanski državnik i znanstvenik Inazo Nitobe (1862 — 1933):
„Povijest mača, povijest je Japana. I obrnuto. No, bezazlena bi bila misija mača da je ostao samo predmetom ljepote i radosti. Koža morskog psa i najbolja svila za balčak, srebro i zlato za rukobran, ili lak različitih nijansi za korice… oslobodili su možda najsmrtonosnije oružje polovine njegovog užasa; ali ovi usputni dodaci bili su tek igra u usporedbi s oštricom… Tom oštricom se moglo presjeći metalnu cijev puške ili viteški oklop. U ruci izvježbanog samuraja u munjevitom trzaju samurajska katana rasjekla bi čovjeka popola u visini trbuha ili grudiju. Kvaliteta oštrice dokazivala se i ritualnim presijecanjem nekoliko leševa naslaganih jedan na drugi…“ (Ovaj citat uvod je u kompletan članak „Kendo – besmrtni duh samuraja“ u kojem ćete pronaći još mnogo zanimljivih detalja o ovom sportu)
Zanimljivi linkovi:
POVIJEST I FILOZOFIJA
SUVREMENI KENDO TRENING
BEST OF KENDO – TURNIR