Piše: Vlatko Mišković
Uz bonsai i obožavanje trešnjinog cvijeta, ikebana je vjerojatno najstarija i u svijetu najpoznatija manifestacija iskazivanja ljubavi prema prirodi toliko karakteristična za Japance.
Suština ove umjetnosti – koja je mnogo više od običnog „aranžiranja cvijeća“ – proizlazi iz dubokog filozofskog shvaćanja odnosa čovjeka prema prirodi i zapravo cjelokupne filozofije života toliko karakterističnog za Japance, filozofije života koju malo poznajemo, a koju počinjemo cijeniti sa svakom spoznajom o njezinoj vrijednosti. Zanimljivosti o japanskom odnosu prema životu i mnogim svakodnevnim stvarima, te Japancima kakvi doista jesu, a kakve zapravo ne poznajemo, možete pročitati OVDJE.
Značenje riječi ikebana je dvojako. Neki je prevode kao cvjetni aranžman, drugi kao živi cvijet. Nema jednoznačnog prijevoda što je vrlo često slučaj u japanskom jeziku kojeg krasi beskrajan broj homonima, istih riječi različitog značenja (više o tome, s puno zanimljivih i slikovitih primjera naći ćete u našim člancima na temu japanskog jezika i pisma)
Iako su korijeni ikebane daleki, raznoliki i katkada višeznačni, u dubini svega leži upravo težnja za postizanjem istinskog sklada čovjeka i prirode.
Zapadni svijet, međutim, kao da još nije otkrio taj sklad. Ili se zapadnjačko poimanje odnosa čovjeka i prirode još uvijek ne odražava u odnosu prema cvijeću.
Barem ne onako kao u Japanu…
„KAKO SMO MI ZAPADNJACI PRIMITIVNI!“
Rečenicom „Kako smo mi Zapadnjaci zapravo primitivni!“ bostonski je profesor orijentalistike, Michael Jansen, govoreći o razlici poimanja aranžiranja cvijeća između Zapadnjaka i Japanaca, pomalo grubo, ali iskreno i u suštini točno ocijenio zapadnjački pristup aranžiranju cvijeća.
– Naša se ljubav prema cvijeću ogleda u barbarskoj sklonosti da negdje u prirodi natrgamo obilje cvjetova, dodamo toj hrpi isto tako bez veze natrgano obilje zelenila… pa sve to skupa utrpamo u vazu. I onda se tome divimo kao vrhunskom umjetničkom izrazu! Kojeg li odsustva estetike, osjećaja i filozofije…!“
Japanci cvijeću prilaze na posve drukčiji način, objašnjava Jansen. Oni tragaju za dubokom i suptilnom duhovnom vezom čovjeka, cvijeta, prirode … a ikebana, ta divna umjetnost aranžiranja cvijeća, izraz je upravo tog suptilnog odnosa koji je toliko karakterističan za japansko podneblje.
NOVI ŽIVOT MALOGA CVIJETA
A evo što je upravo na tu temu, svojedobno na predavanju u Kulturno-informacijskom centru Zagreb, rekao jedan od najcjenjenijih japanskih učitelja ikebane, prof. Shugetsu Minami:
– Kad vidim gomilu cvijeća natrpanog u nekoj vazi, u prvi sam trenutak i ja zadivljen ljepotom i raskoši boja. Ali, ta prva impresija ubrzo iščezava i umjesto toga ostaje samo hladnoća, bez osjećaja, bez duše…
Prilikom svog posjeta Zagrebu, prof. Minami, inače predstavnik ugledne Goryu Saga škole ikebane (Sapporo, Hokkaido), odmah je po dolasku prošetao okolicom grada tražeći cvijeće za svoje cvjetne aranžmane. Gacajući u čizmama po blatu, zalazeći u bare po stabljike šaša, skupljao je usput i cvjetiće koje bi malo tko uopće i zamijetio. Pokazujući jedan od naoko neuglednih cvjetova, rekao je:
– Ovaj je cvijet bio osuđen da se po njemu gazi, slomljen i odbačen kraj puta. Ali u vazi je on nastavio živjeti jednim novim životom, a sklad s ostalim cvjetovima, grančicama i zelenilom istakao je njegovu ljepotu koju do tada obično oko nije primjećivalo.
Treba vidjeti s koliko ljubavi i nježnosti prof. Minami uzima u ruke svaki cvijet i svaku travku, kako je pažljivo gleda, gotovo miluje prstima prije nego što je stavi u vazu, a pritom mu oči blistaju odajući svu ljubav prema pozivu kojem je posvetio svoj život.
Zapadnjaci u pravilu cvijeće vole gledati kad je u punom cvatu, a bacaju ga čim uvene. S druge strane, Japanac s puno ljubavi prati razvoj cvijeta, od malenoga pupoljka pa do trenutka kad uvene i osuši se. Jer, čak i uveli cvijet, smatraju Japanci, u sebi nosi mnogo ljepote, duše i simbolike.
ZA IKEBANU NE TREBA PUNO NOVACA
Zanimljivo je i opažanje „Zagrebačke Japanke“ Masumi Štiglić (udate za našeg zemljaka Franju), također profesorice ikebane:
– Mnogi Zapadnjaci misle kako ikebana zahtijeva puno novaca, jer je za aranžmane potrebno imati mnogo skupoga cvijeća. Ali, nije tako. Čak i za ikebanu vrhunskog umjetničkog dojma katkada je dovoljan samo jedan jedini uveli cvjetić i obična, sitna suha grančica.
Ova napomena otkriva još jedan aspekt japanskog poimanja ove umjetnosti: svako gomilanje neizbježno vodi neukusu.
Završimo ovu priču riječima prof. Minamija:
– U današnjem jurećem tempu života, u tom nemilosrdnom žrvnju svakodnevne trke, čovjek je sve sličniji stroju, sve udaljeniji od svoje istinske humane suštine. I zato je ne samo lijepo, nego i nadasve korisno, ako u tom užurbanom tempu svakodnevice uspijemo naći barem deset minuta vremena i po-svetiti se cvijeću. Time ćemo postupno stvarati neprocjenjivo vrijednu mirnu oazu sreće i sklada u našem životu … ma koliko kratko trajao naš mali cvjetni aranžman. Nije li divno pokupiti negdje grančicu koju je vjetar odlomio i u maloj vazi joj produžiti život?
U suštini svega, zapravo, ikebana nije tek puka umjetnost slaganja cvijeća, ikebana je čitava jedna mala filozofija odnosa čovjeka prema svemu što ga okružuje… Ikebanom mijenjate svoj odnos prema cvijeću, ali i prema ljudima i prirodi; to je onaj duboki i najvredniji smisao koji nas vodi prema ljepšem, mirnijem i sretnijem životu.
ZA SVE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE, EVO NEKIH ZANIMLJIVIH LINKOVA:
IKEBANA – WIKIPEDIA
VIDEO: NAUČITE OSNOVE IKEBANE
VIDEO: TEČAJ ZA POČETNIKE – UŽIVO
Mail adresa za opaske, kritike i pohvale: japanline.hr@gmail.com