U velikoj ilustriranoj ediciji „Heroine splitskoga sporta – Ženska strana medalje“ (izdanje 2016, Split), čiji su autori Herci Ganza Čaljkušić i Robert Kučić, a u kojoj su prezentirani sportski rezultati i životopisi svih vrhunskih splitskih sportašica, vrijedno mjesto zauzima i judo reprezentativka Hrvatske i Jugoslavije, Smiljana Bartulović (danas Mišković).
Iz spomenute edicije, citiramo:
Smiljana Bartulović Mišković bila je višestruka prvakinja Jugoslavije tijekom druge polovice sedamdesetih, najuspješnija splitska judašica, koja je 1976. i 1978. godine bila najbolje rangirana žena na godišnjim izborima za najbolje sportaše Dalmacije, reprezentativka Jugoslavije sa 4 nastupa na europskim prvenstvima te jedina žena novinarka u sportskoj redakciji Slobodne Dalmacije.
Od 1979. godine nositeljica je majstorskog, crnog pojasa (2. Dan).
Kao osmoškolka je trenirala tenis na Firulama, a potom neko vrijeme odbojku i rukomet. Nakon što se 1973. upisala u Judo klub Split počela je njezina karijera kojom je obilježila čitavo jedno desetljeće splitskoga juda. Čak sedam medalja donijela je s prvenstava Jugoslavije (3 zlatne, 2 srebrne i 2 brončane). U to je vrijeme judo bivše države bio vrlo kvalitetan i nije bilo lako izboriti mjesto u reprezentativnoj selekciji u kojoj je bilo i nekoliko osvajačica europskih medalja. Smiljana je u tom društvu najboljih bila nekoliko godina. Na prvom europskom prvenstvu u Munchenu 1975. plasirala se među prvih osam, a na europskim prvenstvima u Beču (1976) i Kolnu (1978) bila je peta. Uz to, osvojila je brojne domaće turnire (Dalmatijada, Kup republika i pokrajina itd).
Nikada ne zaboravlja spomenuti svoje velike sportske prijateljice, klupske kolegice, Miljenku Bajić, Javorku Jukić, Mariju Rađu, Vesnu Tasić, Mirjanu Komar, Ivanku Malenicu i Biljanu Skejić, a uvijek će napomenuti kako su joj u početku karijere puno pomogle starije i već afirmirane natjecateljice Ida Ipavec, Gorjana Miloš i Anđelka Piteša. Rado spominje i kolege iz muške momčadi Judo kluba Split, koju je tada vodio trener Eduard Besak: Stevu Mentusa, Davora Vukorepu, Voju Vujevića, Dragomira Tavru, Renata Šćulca, Juricu Žitka, Igora Šimunovića…
O specifičnosti juda kao borilačkog sporta, u usporedbi s drugim sportovima reći će:
„Iako svaki sport neizmjerno pridonosi izgradnji čovjeka kao osobe i njegova karaktera, mislim da u tome borilački sportovi imaju posebno mjesto. Naime, neopisiv je to osjećaj kad izađete na borilište, sami s jedne strane nasuprot vašoj suparnici s druge. Ne borite se protiv nekih imaginarnih sekundi, centimetara, bodova… nego protiv konkretne osobe, jednako odlučne da u toj borbi da sve od sebe kao i vi. Nema pomoći „suigrača na terenu“, nema drugih koji će nadoknaditi trenutke slabosti, izravnati rezultat, preuzeti na sebe dio težine borbe i odgovornosti. Pa tako iz natjecanja u natjecanje, godinama… Sve to, uz svakodnevne naporne treninge, koji katkada sežu do krajnjih granica izdržljivosti, na poseban način jača volju, odlučnost i karakter. I priprema vas na ono što dolazi – život. Nije slučajno da su mnogi vrhunski sportaši kasnije dosegli visoku razinu uspješnosti u profesionalnoj karijeri i životu općenito.“
Mail adresa za opaske, kritike i pohvale: japanline.hr@gmail.com