„Sukiyaki“: Nevjerojatna priča o jednoj ljubavnoj pjesmi

Piše: Vlatko Mišković

Priča o pjesmi „Sukiyaki“, sasvim sigurno najpoznatijoj japanskoj pjesmi svih vremena, nevjerojatan je spoj slučajnosti, genijalnosti i nepredvidive igre sudbine. S čudnim početkom, neopisivo briljantnim uzletom … i tragičnim krajem njezina prvog interpretatora.
Izvorno zamišljena kao odraz socijalnog revolta dvojice mladih ljudi, postala je globalni ljubavni mega-hit koji je poharao najprije japanski medijski prostor, a zatim i svjetske glazbene rang-liste.
Iako fenomen 60-tih godina prošlog stoljeća, još uvijek je poznata i prepoznatljiva čak i najmlađim generacijama. No, samo rijetki znaju pravu istinu o pjesmi „Sukiyaki“, koja je kao običan mali ljubavni šlager svoj blistavi put počela pod naslovom „Hodam i gledam u nebo“.
Ako možda ipak ne znate o kojoj se pjesmi radi, evo, KLIKNITE I POSLUŠAJTE!

A sada, evo cijele priče…

SVE JE POČELO NA POLITIČKOM PROSVJEDU
Suprotno onome što bismo očekivali kad je ljubavni šlager u pitanju, priča o njegovu nastanku daleko je od ljubavi, emocija i romantike. Naime, autori teksta i glazbe, Rokosuke Ei i Hachidai Nakamura na ideju o ovoj pjesmi došli su nakon propalih uličnih demonstracija 1981. protiv nazočnosti američkih vojnih snaga u Japanu na kojima su obojica osobno sudjelovali i bili duboko pogođeni njihovim neuspjehom.
– Izvorno, željeli smo napisati pjesmu koja bi u sebi sadržavala svo razočarenje zbog ovog poraza naših ideala – objasnili su autori mnogo godina kasnije – I eto, odmah po povratku kući s demonstracija, napisali smo pjesmu o mladiću kojem su srušeni svi snovi i koji uvečer hoda sam, uplakan i nesretan.
No, stvarajući svoju pjesmu dvojica autora – kao da su bili vođeni nekom nevjerojatnom providnošću – tekst su koncipirali tako da ni na koji način nisu dali naslutiti kako je u osnovi svega razočarenje zbog srušenih političkih snova. Tekst nam dočarava samo duboku tugu jednog mladića, a izvorni naslov („Hodam i gledam u nebo“) također nema baš nikakve veze s politikom.
– Pjesma se mogla odnositi na bilo kojeg tužnog momka i bilo koji razlog njegove tuge – pojašnjavaju autori – Mogla je to biti tuga zbog neuzvraćene ljubavi, osamljenosti, gubitka prijatelja… Nigdje u tekstu pjesme razlog mladićeve žalosti nije naveden.
Očekivano, publika je bila uvjerena da je mladić tužan zbog neuzvraćene ili izgubljene ljubavi i svi su bili duboko dirnuti.

Napomena autora: Jedna od posebnosti japanskog jezika, te načina međusobnog komuniciranja, upravo je netom spomenuti princip da se u komunikaciji, pričama, pjesmama itd, NIKAD detaljno i do kraja ne eksplicira ono što je, preimjerice tema razgovora ili konkretne rečenice. Time dio onoga što se želi prezentirati biva neizrečen, skriven, kao u nekoj “magli” … ostavljen da ga sugovornik ili čitatelj sam nasluti i protumači. O ovom zanimljivom fenomenu japanske komunikacije više možete pročitati u članku “Što je dragocjenije – opraštanje ili prostitutka?”, a možda će vas zanimati i ostali članci na temu japanskog jezika i pisma.

TEKST (PRIJEVOD) PJESME
Za eksperte japanskog jezika evo originalnog teksta pjesme „Hodam i gledam u nebo“:
上を向いて歩こう
涙がこぼれないように
思い出す 春の日
一人ぽっちの夜
上を向いて歩こう
にじんだ星をかぞえて
思い出す 夏の日
一人ぽっちの夜
幸せは 雲の上に
幸せは 空の上に
上を向いて歩こう
涙がこぼれないように
泣きながら 歩く
一人ぽっちの夜
思い出す 秋の日
一人ぽっちの夜…

Ponegdje ćete na Googleovim stranicama automatski naći i Googleov prijevod, no zaboravite to. Iskustvo autora ovog teksta s Googleovim prijevodima japanskih tekstova nije baš bogzna kakvo. Primjerice, ukucate li u „Google prevoditelja“ rečenicu na japanskom koja glasi: „On je pojeo dva puta više nego ja“, Google će je prevesti kao „On me je pojeo dvaput“.
Općenito je problem prevođenja japanske poezije jednostavno prezentirao naš najpoznatiji japanolog, akademik, prof. Vladimir Devide:
– Prevedete li bilo koju japansku pjesmu “svojim riječima”, dakle prezentirajući  ono što je autor htio reći, dobit ćete prijevod koji je čitatelju jasan i razumljiv, ali lišen izvornog duha originala. S druge strane, prevedete li pjesmu doslovce onako kako ju je autor napisao, prijevod će najčešće biti potpuno nerazumljiv.
U prijevodu pjesme „Sukiyaki“, kojeg vam ovdje donosimo, odlučili smo se za kombinaciju spomenutih dviju Devideovih opcija: pokušali smo zadržati duboke emocije kojima je prožeta, ali čitatelju ipak prezentirati „što je zapravo pisac htio reći“.
Evo, dakle, prijevoda:
Hodam i gledam u nebo
Hodam i gledam u nebo
Da suze ne bi kapale dolje
Sjećam se sretnih dana proljeća
… ali večeras sam potpuno sam
Hodam i gledam u nebo
Suznih očiju brojim zvijezde
Sjećam se sretnih dana proljeća
… ali večeras sam potpuno sam
Sreća  iza oblaka
Sreća na nebu

KAKO JE PJESMA DOBILA NAZIV „SUKIYAKI“
Pod izvornim naslovom „Hodam i gledam u nebo“ ova pjesma je 1961. godine s više od 13 milijuna prodanih primjeraka u Japanu potukla sve dotadašnje japanske diskografske rekorde.
Ali kad je trebalo početi njezino lansiranje u svijet, dogodilo se nešto sudbinski važno: Umjesto naslova „Hodam i gledam u nebo“, pjesma je preimenovana u „Sukiyaki“ što je naziv poznatog nacionalnog jela, čiji je doslovni prijevod „pečenje s lopate“.
Zašto?
Nitko ne zna kome je ta glupost (ili genijalnost) pala na pamet, no u povijest svjetske zabavne glazbe ostat će upisana činjenica da je ljubavna pjesma o tužnom mladiću koji plače u kišnoj noći, svijet osvojila pod naslovom „Pečenje s lopate“.
Procjena reklamnih stručnjaka da će „Sukiyaki“, kao termin koji je u svijetu već bio dobro poznat, odlično prodavati ploču ubrzo se pokazala točnom, mada su mnogi ozbiljni glazbeni kritičari bili zgroženi, a kolumnist lista Newsweek, taj je potez usporedio s opcijom da se američki evergreen „Moon River“ u Japanu počne prodavati pod naslovom „Goveđi lonac“.
No, što je, tu je … povijest ne možemo vratiti niti mijenjati. A povijest kaže da je „Sukiyaki“ u lipnju 1963 dospjela na prvo mjesto velike američke Billboard Hot 100  ljestvice (i zadržala se na toj poziciji puna 3 tjedna!) što je uspjeh ravan višestrukom filmskom osvajanju Oskara.
Na kraju ovog poglavlja treba dodati da je pjesma oduševila i disko tržište bivše Jugoslavije. A tu se opet netko pametan dosjetio da bi naziv „Sukiyaki“, kao ime tamo nekakvog „jela s lopate“ ipak trebalo mijenjati u nešto romantičnije. Pa tako u jednoj jugo-varijanti pjesme sukiyaki više nije bilo japansko jelo, nego ime jedne lijepe Japanke, a temeljna rima koja se u pjesmi neprekidno ponavljala glasila je „Ljepotica Sukiyaki, putuje u Nagasaki“.

KYU SAKAMOTO: ZVJEZDANI PUT I TRAGIČAN KRAJ
Spomenimo na kraju i prvog interpretatora pjesme, koji joj je donio rekordnih 13 milijuna prodanih ploča u Japanu. Bio je to Kyu Sakamoto (pravog imena Hisashi Sakamoto), tada 20-godišnji pjevač i glumac, rođen 10. prosinca 1941. kao deveto dijete zbog čega je nosio nadimak „Kyu-Chan“ (gospodin deveti).
Pjevačku je karijeru počeo 1958. godine s bendom Danny Iida njegove tadašnje prijateljice s fakulteta, Hisahiko, a dvije godine kasnije počinje njegova solo karijera.
I odmah na početku dolazi briljantni uzlet s hitom „Sukiyaki“ nakon čega slijede godine putovanja i nastupa po cijelom svijetu.
Oženio se japanskom glumicom Yukiko Kashiwagi s kojom je imao dvije kćeri; Hanako i Maiko.
Njegov život tragično je prekinut 12. kolovoza 1985. kada je nastradao, zajedno s još 520 putnika, u strašnoj avionskoj nesreći putujući na jedan nastup iz Tokija u Osaku. Ta se katastrofa inače bilježi kao druga najveća avionska tragedija u Japanu.
Sahranjen je na groblju uz Chokoku-ji hram u Tokiju.
Godine 1999. Japanska pošta izdala je memorijalnu marku posvećenu Sakamotou i pjesmi „Sukiyaki“.
Posebnu počast i sjećanje na Sakamotoa i njegovu majku njeguju na specifičan način u gradu Kasami, gdje je mali Kyu neko vrijeme živio s majkom Iku.
Na željezničkoj stanici, svaki puta kad službeni glas spikera iz zvučnika najavi zatvaranje vrata na vagonima, to je upozorenje praćeno s nekoliko taktova pjesme „Sukiyaki“.
I tako već skoro četiri desetljeća…

Foto: Kjell Nilsson

Mail adresa za opaske, kritike i pohvale: japanline.hr@gmail.com