U robnim kućama, velikim prodavaonicama kozmetičkih proizvoda ili poznatim frizerskim salonima, mušterijama u odabiru najpogodnije kupnje već odavno pomažu kompjuteri. Nema beskrajnog presvlačenja, mijenjanja cipela, mazanja šminke po ruci i sl…
Ova pogodnost zapravo uopće nije novost, veliki broj različitih prodavaonica, pogotovo onih sa ženskom klijentelom, specijaliziranim kompjuterima opremljeno je još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas su takva pomagala već standardna oprema u većini prodavaonica.
Pojednostavljeno rečeno, kad je primjerice odabir šminke u pitanju, dovoljno je da mušterija samo stane pred kameru kompjutera i na ekranu ispred nje najprije se pojavljuje slika njezin lica, a tada se vrlo 
jednostavnim postupkom na tom licu iskušavaju sve moguće kombinacije boje očiju, kapaka, usana itd, sve dok se ne dođe do one što mušteriji najbolje odgovara. Slično je i s izborom frizure, naušnica, ogrlica i naočala. Treba spomenuti da kompjutor može mijenjati nijanse u više od 16 milijuna boja, čime se omogućuje dobivanje slike koja savršeno vjerno odražava boju lica mušterije.
Nadalje, s obzirom na to da su kompjutori povezani u mrežu, odnosno sistem, lako se može — u nekom drugom odjelu iste robne kuće — već kupljeni odjevni predmet projicirati na ekranu kozmetičkog odjela te odmah kombinirati s odgovarajućim make-upom.
Odabir haljina i ostalih odjevnih predmeta posao je tzv. čarobnoga ogledala, ekrana dimenzija 2 x 1 metar. Robna kuća »Mitsukoshi«, čija je najelitnija zgrada usred čuvene (i najskuplje) tokijske četvrti Ginze, među prvima je uvela ta »ogledala« i rezultati su od samog početka bili izvanredni. Stojeći pred ogledalom, mušterija gleda svoj lik na kome se izmjenjuju modeli odjeće. Naravno, takvi koji veličinom savršeno odgovaraju njenim dimenzijama i stasu. Ekran se po volji može dijeliti na dva, četiri ili osam dijelova, što omogućuje mušteriji da u istom trenutku sebe vidi u nekoliko različitih haljina. Također, može se odabrati slika sprijeda, straga ili iz profila — ili sve istovremeno.
Među mladim Japancima, budućim bračnim mladencima, posebno je popularna jedna vrsta »dvostrukog ogledala«, na kojem zajedno odabiru odjeću za vjenčanje. Kompjutor im omogućuje da se na ekranu vide ruku pod ruku, točno onako kako će ih gledati uzvanici i gosti na svadbi.
Usput rečeno, brzina kojom vas kompjutor »presvlači« posebno je bitna kod odabira tradicionalnoga kimona. Jer, dok bilo koji moderni odjevni predmet, čak kompletno odijelo, možete u nekoj kabini navući na sebe (ako vam se baš žuri) u minutu, dvije, odijevanje kimona izuzetno je komplicirano i zahtijeva najmanje petnaest minuta. Sad zamislite na kakvim se mukama nađe mlada Japanka kada, recimo, želi isprobati sedam kimona!?
Mail adresa za opaske, kritike i pohvale: japanline.hr@gmail.com