JAPANSKI ZA POČETNIKE: „Gdje mi je krava?“

Autor: Vlatko Mišković

UMJESTO UVODA:
Svi ozbiljni tečajevi stranih jezika imaju tri zajedničke karakteristike: stručni su, sistematični i dosadni.
Svi počinju ozbiljnim kolokvijalnim rečenicama tipa:
– Ja se zovem Pero
– Ja sam student
– Ja učim japanski
A gdje su tu, pitam ja vas, primjeri i rečenice iz svakodnevnog života koje vam se mogu dogoditi?
Primjerice, iznenada vam iz dvorišta pobjegne krava i sakrije se negdje u kvartu. Izjurite je tražiti i naletite na Japanca. E sad … Ako ste početnik u nekom ozbiljnom tečaju japanskog, nemate pojma kako ga pitati za kravu. Počnete lijepo pristojno ono što ste naučili: „Ja se zovem Pero, kako se vi zovete?“ Japanac, najprije zamalo pada u nesvijest od iznenađenja što netko tako tečno govori njegov jezik, a zatim pristojan, kakvi već jesu Japanci, najprije se polako nakloni, a onda odgovori recimo „Watashi wa Kobayashi to moshimasu, dozo yoroshiku o-negai itashimasu“. Vi pola od toga ne razumijete i rado biste ga sada pitali za kravu, ali na tečaju nitko nije pretpostavljao da će vam tako hitno u životu trebati riječ „krava“.
E, vidite, za slučaj ovakvih situacija, u ovom čemo vas članku odmah naučiti kako se kaže „Gdje je krava?“ I ne samo krava; može vam pobjeći i pas, ljubimac, pa čak i prase … za sve ćete biti spremni.

No, kako među poštovanim čitateljima ove stranice ima vjerojatno i ozbiljnijih namjernika, evo i nekoliko ozbiljnijih tema vezanih uz japanski jezik, namijenjenih posebno onima koji ne drže kravu u dvorištu.

Planina Fuji… zove li se FUJI-YAMA ili FUJI-SAN?
Sveta planina Fujiyama vječni je simbol Japana, pa ćemo upravo s njim početi naš mali tečaj.
Fujiyama se japanskim pismom piše ovako: 富士山
Prva dva ideograma čitaju se kao FUJI, a treći (山), znači planina, brdo. Sam ideogram doista i podsjeća na brdo što je slučaj s mnogim japanskim ideogramima, na veliku radost studenata japanologije. Nažalost, puno je više ideograma kod kojih to nije tako. Recimo, ideogram za nos  ( 鼻 ), složit ćete se, ni malo ne nalikuje nosu!?
Znak 山 (brdo) izgovara se uglavnom na dva načina:
– YAMA
– SAN
… pa slijedom toga Svetu planinu Japanci zovu FUJI-YAMA ili FUJI-SAN.
U običnom govoru za brdo se koriste oba termina, YAMA i SAN. Primjerice, planinarenje je YAMA-NOBORI (nobori = penjanje), a planinarska kućica je YAMA-GOYA.  Pa, ako zalutate negdje u bespuću japanskih planina, a spušta se noć, prvog Japanca kojeg sretnete samo pitajte „YAMA-GOYA WA, DOKO DES KA“ što znači „Gdje je planinarska kućica“ i stvar riješena, osim ako je i dotični zalutao.
Terminom GOYA Japanci inače nazivaju svakojake kućice, recimo:
BUTA-GOYA = svinjac (BUTA, svinja)
USHI-GOYA = štala (USHI, krava)
INU-GOYA = pseća kućica (INU, pas).
Riječ INU će mnoge psoljupce odmah podsjetiti na kod nas sve popularniju japansku pasminu SHIBA-INU. Naziv je složenica od riječi INU (pas) i SHIBA (vrsta crvenkastog grma, koja asocira na boju ove vrste pasa, mada etimologija ovog termina nije do kraja istražena).

Što pitati kad vam se izgubi žena?
A vezano uz situaciju lutanja po planini, štreberima preporučamo da odmah nauče kako se na japanskom pita „Gdje je . . .?“.
U Japanu ćete, naime, garantirano prije ili kasnije nešto tražiti; svoj hotel, torbu, taxi, suprugu…
Spasonosna fraza glasi:  XXX . . .WA DOKO DES KA? . . . pri čemu umjesto XXX ubacite naziv onoga što tražite. Koristeći imenice iz ove vježbe, evo primjera:
FUJI-SAN WA DOKO DES KA = Gdje je planina Fuji?
USHI WA DOKO DES KA = Gdje je krava?
INU WA DOKO DES KA = Gdje je pas?
Ako vam se izgubila žena, koja je, kako to obično biva, sobom ponijela i svoju kreditnu karticu, hitno je treba naći prije nego je dospjela do prvih trgovina na Ginzi.
Ali . . . kako se na japanskom kaže „žena“ . . .  “supruga” . . .?
Odgovor ćete – jer stvar nije tako jednostavna – morati potražiti u nekom od članaka u pripremi kada ćemo vam objasniti da je japanska riječ za ženu zapravo hrvatskog porijekla, a da su Japanci stvar naknadno totalno zakomplicirali . . .

Čo-Čo-San može biti ljepotica, ali još ponešto . . .
Uz spasonosne rečenice za traženje krave, žene i još koječega po Japanu, postoje još mnoge zanimljivosti vezane uz japanski jezik i pismo.
Evo nekih . . .
● Sigurno ste čuli kako Japanci jedan drugoga oslovljavaju s dodatkom SAN iza prezimena, pa na rastanku recimo kažu „Sajonara, Saito San“, no to ne znači „Zbogom Saito- planino“. San u ovom slučaju zamjenjuje našu riječ za „gospodin“ ili „gospođa“.

● BEBU se u Japanu obvezno oslovljava sa “gospodine” i na japanskom se “beba” kaže AKA-SAN, a izgovara se umiljato kao AKA-ĆAN. Obzirom da AKA znači “crveni”, doslovni prijevod za riječ “beba” je GOSPODIN CRVENI. Razlog je karakteristična crvena boja lica u bebe kad plače.

● Jedna divna priča govori o prelijepoj “Madame Butterfly”, koja se zvala Cho-Cho San, dakle “Gospođica Cho-Cho” ili u prijevodu “Gospođica leptirica”.  Nemojte se, međutim, uvijek nadati romantici ako je u pitanju Cho-Cho San. Postoji, naime, i manje romantična istina: ČO-ČO-SAN na japanskom znači i „gradonačelnik“! Recimo, Milan Bandić je zagrebački ČO-ČO-SAN.

Riječi koje je ovog članka za svakodnevnu upotrebu svakako treba zapamtiti su:
YAMA (brdo)
FUJIYAMA (brdo Fuji)
FUJISAN (brdo Fuji)
INU (pas)
BUTA (svinja)
USHI (krava)
ČO-ČO-SAN (gradonačelnik)
…WA DOKO DES KA (gdje je…)
Malo savjesniji japanoljupci naučit će i ovo:
YAMA-NOBORI (planinarenje)
YAMA-GOYA (planinska kućica)
INU-GOYA (pseća kućica)
BUTA-GOYA  (svinjac)
USHI-GOYA (štala)
AKA-ĆAN (beba)
AKA (crveno)