Kaligrafija

Kaligrafija je specifična umjetnost Dalekog Istoka nastala prije više od tri tisuće godina, a u Japanskoj je kulturi živa od 7. stoljeća poslije Krista. Izvorno, kaligrafija (grčki kaligraphia, od kalos=lijepo i graphein=pisati) je umjetnost lijepog pisanja rukom uz pomoć pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje. No kaligrafija Istoka, još od prvih njezinih početaka nešto je mnogo dublje, spontanije i složenije od obične tehnike lijepog pisanja.
Bljesak kratkog trenutka nadahnuća
Prof. James Linsdrom, jedan od prvih američkih eksperata i zaljubljenika u kaligrafiju, napisao je u svojom članku „Beskrajna dubina filozofije u samo nekoliko poteza kista“:
„ Kaligrafski izraz je bljesak trenutka beskrajno snažnog emocionalnog naboja. Autor ne razmišlja, ne oklijeva pred tankim bijelim praznim papirom, njegova ruka sigurna je i čvrsta, a opet lepršava u plamenu emocija koje prenosi iz srca na papir. Slikar na Zapadu katkada satima stoji pred svojim platnom, promatra ga, procjenjuje svoj slijedeći potez kistom, a nerijetko nakon tog poteza, mijenja već nacrtani detalj, korigira, dorađuje… Kaligrafski umjetnik nema taj luksuz vremena i procjene, niti si ga sebi dopušta. Njegove emocije stvaraju sliku (znak) u samo nekoliko duboko emotivnih poteza kistom. I to je to. Veličanstveni spoj duha i pokreta u jednom kratkom trenutku inspiracije…
Nema naknadnih korekcija
U Kini i Japanu kaligrafija je oduvijek imama poseban status, a vrhunski su majstori ove umjetnosti uživali poseban ugled i status u društvenom i umjetničkom životu. Najčešće korišten alat za pisanje su kist, štapić tuša i kamen za tuš, kao i papir. Bitna komponenta sveha je i činjenica da se kaligrafska djela pišu na posve tankom papiru što posve onemogućava bilo kakve naknadne korekcije i stoga je vrlo bitno da umjetnik savu svoju inspiraciju u jednom kratkom trenutku nepogrešivo prenese na papir. Prije samog pisanja, dio štapića tuša se nariba i u kamenoj posudi miješa s vodom ili vinom. Obzirom da je samo pisanje često vrlo temperamentno, što znakove katkada čini teško čitljivima, ali zato utoliko izražajnijim, kaligrafija u suštini nije „umjetnost lijepog pisanja“ smatraju mnogi teoretičari. Ona je umjetnost „emotivnog pisanja“ u kome su dubina i snaga osjećaja neusporedivo vrjednije komponente čitavog umjetničkog izraza nego sama čitljivost.
Individualna umjetnost
Japanska je kaligrafija kao umjetnička forma stara oko tri tisuće godina i izvorno je nazvana „shodo“. Od prvih svojih početaka to je bila, izrazito individualna umjetnost jer se stil pisanja razlikuje od osobe do osobe. U njoj se umjetnost i duhovnost spajaju. Jedan je zen mislilac napisao:
„Da bi stvarao umjetnik mora biti u jedinstvu s prazninom koja je temelj svih stvari. To je stanje u kojem se Ja ili ego spaja sa onime što prožima sve stvari. Može se reći da kada se ovo stanje postigne, da ne stvara više ego, već sama prava priroda svih stvari kojoj je tijelo tek posrednik.“
Zanimljivi linkovi:
JEDAN SASVIM OSOBAN OSVRT NA KALIGRAFIJU
WIKIPEDIJA: KALIGRAFIJA U SVIJETU
SHODO – JAPANSKA KALIGRAFIJA

Video materijali:
UMJETNICA KALIGRAFIJE MIYU TAMAMURA
KALIGRAFIJA ZA POČETNIKE: SAISO SHIMADA
KAKO NASTAJE KALIGRAFSKI IDEOGRAM