Bonsai

Poznata je naklonost Japanaca prema prirodi, a ta se naklonost možda najbolje odražava u tri njihova fenomena; aranžiranju cvijeća (ikebana), obožavanju trešnjina cvijeta i umjetnosti uzgoja i obrade malih stabala (bonsai).
Tradicija bonsaija, stara više od dvije tisuće godina, ne samo da je još živa u Japanu, nego postupno osvaja i druge zemlje svijeta.
Suština ove umjetnosti, rođenoj na davnoj tradiciji uređenja minijaturnih vrtova u samo jednoj „sobnoj“ posudi. Uostalom, sam termin bonsai u doslovnom prijevodu znači „stabalce u posudi“.  Suština ove umjetnosti očituje se u posebnoj obradi određenih biljaka kako bi nalikovale na „pravo drvo“, ali u minijaturnom obliku, katkada visine tek par desetaka centimetara. Drvo zadržava sve odlike „velikog drveta“ (oblik stabla, grane, kora itd), ali je umanjeno kako bi krasilo neki sobni vrt ili policu namještaja.
Povijest
Prvi zapisi o uzgoju minijaturnih stabalaca sežu do 200. godine prije Krista kada je u Kini (dinastija Han) nastala nova umjetnost: stvaranje minijaturnih prirodnih pejzaža u kućnim posudama. Jedna od mnogih legendi govori kako je jedan debeli car smatrao putovanja zamornima, pa je naredio da se minijaturna kopija njegova carstva sagradi u dvorištu palače, kako bi s prozora spavaće sobe, mogao vidjeti cijeli svoj posjed. Želeći sačuvati njegovu jedinstvenost, bilo je naređeno da će biti ubijen kao izdajnik bilo tko drugi tko bude pokušao načiniti nešto slično. Bila ova legenda istinita ili ne, jedno je sigurno, posjedovanje minijaturnih pejzaža bilo je statusni simbol.
Za prenošenje bonsaija u Japan i širenje među japanskom aristokracijom, samurajima, najzaslužniji su zen-redovnici. Za njih je bonsai bio religiozni objekt “zelene stepenice koje vode do neba”, odnosno spona između ljudi i boga. U centru uzgajanja bonsaija je uspostavljanje ravnoteže između čovjeka i prirode. Uzgajivač se posvećuje bonsaima, njeguje u sebi kreativnost, te svake godine ispočetka proživljava kroz njih ritam izmjene godišnjih doba. Sam uzgoj zahtjeva mnogo njege i pozornosti, ali kao nagradu donosi mirnoću uma, osjećaj osvježenja i unutrašnju smirenost.
Iz Japana bonsai se proširio na zapad krajem 19. stoljeća. Izložbe bonsaija održane su u Parizu 1878., 1889., 1900., dok je prva velika održana u Londonu 1909.g. Bonsai danas nije samo privilegij više klase. Pretvorio se je u poznatu i priznatu hortikulturnu umjetnost širom svijeta.
Kako uzgojiti bonsai
Odmah treba reći: za uzgoj pravog bonsai stabalca, ako krećemo „iz ničega“, dakle od prve sjemenke nekog drveta, potrebno je desetak i više godina velikog truda, ljubavi, mašte i nadasve – strpljenja. Važno je naglasiti kako se pravim bonsaijem ne smatra svako malo, još neizraslo stabalce premješteno iz prirodnog staništa u teglu. Bonsai je staro, ali patuljasto stabalce ili pojednostavljeno rečeno: tek ako u tegli uspijete uzgojiti 20 godina stari hrast, a da je visok tek 60-tak centimetara, e to je pravi bonsai! Naći u prirodi neki grm koji tek oblikom podsjeća na stablo, to nije bonsai. Udžbenivi bonsaija uzgajivačima-početnicima savjetuju da počnu tako što će u prirodi pronaći neko „odraslo stablo“, ali malih dimenzija, zakržljalo zbog lošeg tla ili prirodnih nepogoda. Takvo stabalce se onda prebacuje u teglu i dalje pažljivo njeguje kod kuće.
Zanimljivi linkovi:
BONSAI UDRUGA ZEN
BONSAI ZA TOTALNE NEZNALICE
KAKO UZGOJITI BONSAI
Video materijali:
PREDAVANJE O BONSAIJU (NIKOLA ŠKORIĆ)
UMJETNOST UZGOJA MALOG STABLA
KAKO DO MINI-STABLA
PRIČA O BONSAIJU