Vlatko Mišković

Vlatko Mišković

Vlatko Mišković (rođen u Osijeku 1950) magistar je prava, no judo sport kojem se posvećuje od svoje 16-te godine odvodi ga najprije u vode intenzivnog natjecateljskog života, a potom ga 20 godina vezuje uz profesiju sportskog novinara (novinar i urednik rubrike za judo i borilačke sportove u “Sportskim novostima”, te urednik-reporter u tjedniku “Sport magazin”). U svojoj 40. godini profesionalnoj biografiji dodaje novo poduzetničko poglavlje; osnivanje prvog privatnog sportskog vrtića u Zagrebu, a potom – na temelju japanskog školovanja i specijalizacije – utemeljuje i  Medical Yoga Centar s više od tisuću članova i 14 dvorana širom Grada Zagreba. Uz to, upisuje zagrebački Kineziološki fakultet gdje je trenutno pred magisterijem na temu „Zdravstveno-terapijsko djelovanje joge“.

Jogijske asane kao posebna fizička i mentalna priprema za judo trening

Japan je posebna priča njegova života. Nakon što je 8 puta bio prvak bivše Jugoslavije (2 puta u pojedinačnoj konkurenciji i 6 puta kao član momčadi AJK Mladosti iz Zagreba), odlučuje specijalizirati judo na međunarodnom Kodokan Judo Institutu u Tokiju, gdje je položio ispit za crni pojas 2. majstorskog stupnja. Uz pohađanje obveznih seminara na Kodokanu, sudjelovao je i u borbenim treninzima momčadi tokijske Policije (Keischo, Bunkyo-ku), kao i s fakultetskim momčadima Nihon sveučilišta i Tokyo sveučilišta. Posebno pamti i seriju raznovrsnih treninga (zajedno s tadašnjom reprezentacijom Kanade) u privatnoj Seikijuku školi olimpijskog i svjetskog prvaka Isao Okanoa.
Uz to, diplomirao je i na Ishikawa Yoga School (Tokyo), čiji je sustav 1991. godine ugradio u temelje zagrebačkog Medical Yoga Centra. Kasnije još jednom odlazi u Japan kao profesionalni novinar, odakle piše reportaže za brojne hrvatske novine i časopise (Start, Večernji list, Vjesnik, Arena, Vikend itd), a po povratku u Hrvatsku, radi kao dopisnik japanske agencije „Tank Incorporated“ i ilustriranog tjednika „Tokyo-Focus“.

Osnove japanskog jezika naučio je još prije odlaska u Japan, putem klasičnog Linguaphone tečaja i izravno od japanskog judo trenera Hideji Sakume, da bi znanje praktično nadogradio tijekom boravka u Tokiju. Na Svjetskom kupu u gimnastici 1982 godine u Zagrebu bio je službeni prevoditelj japanske reprezentacije.

U Hrvatskom judo savezu bio je predsjednik Komisije za suce, a nakon izdvajanja Republike Hrvatske iz sastava bivše Jugoslavije imenovan je predsjednikom Međunarodne komisije i u tom svojstvu na Kongresu Europske Judo Unije u Antwerpenu 1991. godine svojim je govorom pred plenarnom skupštinom Kongresa, te u kontaktima s čelnicima EJU, ishodio Hrvatskoj status samostalne članice EJU, izdvojene iz Judo saveza Jugoslavije. Zanimljivo je da je prilikom odlučujućeg glasanja svih članova Kongresa EJU o primanju Hrvatskog judo saveza u punopravno samostalno članstvo EJU, Hrvatska dobila apsolutnu većinu glasova svih članova Kongresa, bez ijednog glasa protiv, a jedino je predstavnik tadašnje Jugoslavije (Vuk Rašović) bio suzdržan.

Svoja iskustva iz prve ruke s japanskim judom i judašima opisao je u člancima:
ZAŠTO SVAKI PRAVI JUDAŠ MORA OTIĆI U JAPAN
U JAPAN KROZ SIBIR 1974. GODINE
KODOKAN – HRAM JUDA
JUDAŠI, NA TRENINGU PAMET U GLAVU!
TRENINZI NA PLUS 40 I MINUS 10
GUŠENJE DO NESVJESTI, UŽAS!

Mala osobna izjava o misiji web stranice Japan-line:
„Projekt Japan-line moj je skromni pokušaj da, premda već u predvečerju aktivnog životnog puta,  pokušam iskazati  zahvalnost zemlji u kojoj sam proveo neke od svojih najljepših godina i upoznao sport, ljude i običaje koji su obilježili najprije moje sportsko i mladenačko odrastanje, a zatim u velikoj mjeri odredili i moje ukupne etičke poglede na život.“