Japanski jezik i pismo

Piše:
Vlatko Mišković
(prevoditelj reprezentaciji Japana na Svjetskom gimnastičkom kupu u Zagrebu 1982)

Legenda kaže: Kada su prvi kršćanski misionari negdje sredinom 16. stoljeća počeli učiti Japanski kako bi širili katolički nauk u zemlji izlazećeg sunca, nije prošlo dugo i kući su poslali poruku: „Bože, pomozi nam, Ovaj je jezik stvorio sam Sotona, vjerojatno u želji da spriječi širenje kršćanstva u Japanu!“
A profesor Ivan Morris, sa sveučilišta u Los Angelesu, slikovito je opisao japanski jezik kao »najdjelotvorniju barijeru govornog sporazumijevanja koju je ljudski um ikada stvorio«. (opširnije o ovoj Morrisovoj tezi). Srećom, nije baš tako, a dokazali su to i sami marljivi misionari koji su na kraju ipak svladali japanski jezik

Prije nego počnete učiti japanski jezik, apsolutno morate prihvatiti činjenicu da je taj jezik DRUKČIJI od svih onih jezika o kojima nešto znamo, koje već govorimo ili ih pokušavamo naučiti. Njegova gramatika počiva na posve drukčijim temeljima nego gramatika engleskog, njemačkog ili francuskog, drukčija je tvorba padeža, glagolskih vremena, upitnog oblika itd. Neke stvari su lakše, a neke, da oprostite, za popizdit!
Japansko pismo posebna je priča, točnije posebna čarolija maštovitosti i poetike, ali i verbalnih konstrukcija u koje ćete se zaplesti i zapitati se „Bože, tko je tu lud?!“ Zašto, primjerice, jedna te ista riječ ima katkada i po 20-30 različitih značenja i piše se na 20-30 različitih načina?
I mala će vam utjeha biti činjenica da se katkada čak i dvojica Japanaca baš ne razumiju u potpunosti tijekom konverzacije na japanskom, premda, naravno, oba znaju svoj materinji jezik.

Zanima li vas po čemu je to japanski jezik toliko poseban i čime izluđuje (ali i oduševljava) sve ne koji ga odluče naučiti, pročitajte članke na tu temu i otkrit ćete jedan nevjerojatan predivan svijet lingvističkih varijacija o kakvima niste mogli ni sanjati, a koji će vas očarati svojom osebujnošću, maštovitošću, duhovitim rješenjima i nevjerojatnom logikom slaganja riječi, rečenica i misli.

Izbor naših najčitanijih članaka o japanskom jeziku i pismu:

KAD JAPANAC NE RAZUMIJE JAPANSKI
Profesor Ivan Morris sa sveučilišta u Los Angelesu tvrdi da Japanac u razgovoru s drugim Japancem »otprve« potpuno razumije samo 70 posto onoga što mu sugovornik kaže, a često – ni toliko (!). Izraženo u brojkama, kaže Morris, izgleda to otprilike ovako: 10 posto konverzacije dvojice Japanaca ostaje, rekli bismo „totalni mrak, 20 posto razgovora je recimo „možda su se razumjeli, a možda i nisu“, a ostalih 70 posto su se savršeno razumjeli. (Kompletan članak)

 

PAS BENY NAUČIO JAPANSKI, STUDENTI KAKO KOJI…
Na YouTubeu je svojedobno osvanuo video PSA KOJI GOVORI JAPANSKI!? Točnije, nije baš da “govori”, ali pas Beny sasvim razgovjetno izgovara dvije riječi: taberu (jesti) i hambagu (hamburger). Njemu dosta, složit ćete se. Beny je inače japanske vrste Shiba-inu, pa eto, možemo reći da je počeo učiti svoj materinji jezik. Studenti japanologije, katkada izgubljeni u bespućima japanske gramatike, katkada se pitaju „Što mi je sve to trebalo?“ (Kompletan članak)

 

JAPANSKI ZA POČETNIKE: GDJE MI JE KRAVA?
Svi ozbiljni tečajevi stranih jezika imaju tri zajedničke karakteristike: stručni su, sistematični i dosadni. Bilo bi zanimljivo koncipirati tečajeve japanskog koji ne bi bili konvencionalni i deprimirajući u svojoj ozbiljnosti. Tečajeve, na kojima bi se doista prezentirala sva raskoš i ljepota japanskog jezika. Ovo je naš mali korak u tom pravcu…(Kompletan članak)

 

HRVATSKE RIJEČI U JAPANSKOM JEZIKU (!?)
Naravno da u japanskom jeziku nema riječi koje su preuzete iz hrvatskog. Čemu onda takav naslov članka? Iz jednostavnog razloga što je mnogo identičnih riječi u japanskom i hrvatskom jeziku, a njihov opis i nabrajanje prilika je da čitatelj na zanimljiv način upozna niz zgodnih detalja japanskog jezika i pisma. (Kompletan članak)

 

 

JAPANSKI JEZIK ZA MUŠKE ŠOVINISTE
Ovaj članak, naravno, ne lamentira o socijalno-spolnoj  nejednakosti u Japanu, nego nas na duhovit način uvodi u nevjerojatan svijet pisanih znakova (kanjija), ali i obilje maštovitih kombinacija kojima su Japanci kreirali svoje slikovno pismo. Nakon što su ga preuzeli iz Kine, pa još malo doradili, pojednostavili, ali i zakomplicirali (Kompletan članak)