Zašto svaki pravi judaš mora otići u Japan

Piše: Vlatko Mišković

Zapravo, da budem iskren, objašnjavati judašima zašto bi trebali otići u Japan jednako je bezvezno kao i studentima indologije objašnjavati zašto bi bilo dobro posjetiti Indiju.
No, za one koji misle da tako nešto treba napisati, evo ukratko deset razloga zašto biste, ako ste iole ozbiljnije zakoračili u svijet judo sporta, trebali svakako posjetiti Japan…

1.
OSJETITI DUH ISTOKA
Sve dok ne doživite neopisivu ljepotu trešnjinog cvijeta, neodoljivu snagu jednostavnosti haiku poezije ili veličanstveni mir drevnih hramova, nećete u potpunosti moći shvatiti dubinu filozofije koja je inspirirala ovaj borilački sport.

2.
VIDJETI APSOLUTNO PRVENSTVO JAPANA
Nema judaša kojega neće proći trnci kad se, na svečanom defileu uoči početka Apsolutnog prvenstva Japana,  uz tutanj ogromnog bubnja, 32 najbolja borca Japana pojave na svečanom uvodnom mimohodu impozantne Budokan dvorane. A da ne govorimo o turniru na originalnom tatamiju, pravoj trsci, bez plastike, baš kao u Kanovo doba.

3.
UPOZNATI JAPAN U NJEGOVOJ CJELOVITOSTI
Ne idete u Japan samo da biste po povratku nekoga zagušili primjenjujući malo poznati ushiro-sankaku ili negdje u kafiću pričali o gejšama (koje zapravo nikad niste pravo ni vidjeli). Japan treba upoznati u njegovoj dubini … no o tome više drugim člancima
na ovom siteu.

4.
POŽELJETI OŽENITI SE I VJEČNO OSTATI
Mora se i to spomenuti, nije sve u filozofiji i trešnjama. Nepisano pravilo kaže da 98 posto stranaca prvoga dana boravka u Japanu nepokolebljivo odluči ostati i oženiti. Druga statistika kaže da od tih 98 posto, samo 0,07 posto to i učini, ali to je već neka druga priča.

 

 

 

5.
SHVATITI DA POSTOJE I DRUKČIJI POGLEDI NA ŽIVOT
Da, recimo, vrijeđanje i svađe nisu načini rješavanja problema, da postoji podneblje u kojem ljudi ne znaju što je psovka, da je smiješak neizostavni dio svih aktivnosti i životnih situacija (čak i prilikom sudara automobila).
I još mnogo toga…

7.
NAUČITI PUNO O SEBI SAMIMA
Kažu veliki svjetski majstori juda koji su živjeli i trenirali u Japanu: Tamo ćete najbolje provjeriti svoje granice. Vidjeti, recimo, možete li ljeti trenirati u dvorani na plus 40 stupnjeva ili u siječnju na otvorenom pri minus 10? Kako podnosite nesvjesticu kod gušenja kada predaja ne znači i prekid zahvata? Možete li preživjeti „redaljku“ od 10 boraca kada već nakon trećega mislite da ćete se srušiti, a nakon sedmoga poželite umrijeti i prekinuti si muke…

8.
DOŽIVJETI ONO ČEMU INAČE NIKAD NE BISTE POVJEROVALI
Niti ja nisam vjerovao kako je, u godinama pune natjecateljske snage, moguće biti tek igračka u borbi s nekim čičicom od 65 godina. Ili da se slijepi judaš može boriti u regularnim natjecanjima.

8.
JESTI DELICIJE O KAKVIMA NISTE NI SANJALI
Prvi šok bio mi je kad sam prilikom mog prvog dolaska u Japan (1974. godine) shvatio da – umjesto uživanja u specijalitetima japanske kuhinje – gotovo kompletan sastav tadašnje Jugoslavenske ambasade u pravilu jede grah i konzerve iz asortimana gotovih jela tvornice „20 novembar“ koje su donijeli iz domovine, umjesto da se prepuste fantaziji raskoši japanske kuhinje.
Bože, oprosti im, nisu znali što čine…

9.
OTKRITI NEVJEROJATNU LEPEZU OBIČAJA
Načudit ćete se prizoru da žena muškarcu nosi kovčeg, doživjeti da vas pozovu na večeru, ali to ne znači da uvijek možete i doći, a dogodit će vam se da vam iskusni judaš kaže kako će vas nešto naučiti, a zatim vas u randoriju prebije namrtvo i pritom vas ne nauči ništa.

10.
ZAŽIVJETI 22. STOLJEĆE
Povijest kaže da su Japanci koristili kupališta od mramora u vrijeme kad su Europljani još jeli prstima, a ja kažem da sam karaoke fenomen upoznao u Tokiju otprilike 30 godina prije nego ga je upoznao Zapad. O kompjuterima da i ne govorimo…

 

 

 

PRIČE O JAPANSKOM JUDU I JEDINSTVENIM ISKUSTVIMA TRENIRANJA S JAPANSKIM JUDAŠIMA
Zanimaju li vas članci u kojima Vlatko Mišković opisuje svoja iskustva treniranja s japanskim judašima i još mnogo toga vezanog uz (japaski) judo, evo…
  PRIČE (ČLANCI) O JAPANSKOM JUDU